Čestitka povodom nastupajuće 1439. hidžretske godine

Čestitka povodom nastupajuće 1439. hidžretske godine

U ime Kolektiva Zavičajnog muzeja Visoko te u svoje lično ime, svim građanima islamske vjeroispovijesti upućujem iskrene čestitke povodom nastupajuće 1439. hidžretske godine, sa željama…

Nastavak israživačkih radova na lokalitetu srednjovjekovne utvrde Čajangrad

Nastavak israživačkih radova na lokalitetu srednjovjekovne utvrde Čajangrad

U prostorijama Zavičajnog muzeja jučer je ozvaničen nastavak istraživačkih radova na lokalitetu srednjovjekovne utvrde Čajangrad.

Faktor: Muzej srednjovjekovne Bosne-Mili …

Faktor: Muzej srednjovjekovne Bosne-Mili …

Idejni projekat Ilme Sirčo: Muzej srednjovjekovne Bosne-Mili čuvao bi temelje državnosti naše zemlje Autor: M. Ču. Faktor.ba

Bajramska čestitka

Bajramska čestitka

BAJRAMSKA ČESTITKA

Čestitka povodom Dana općine Visoko i Dana Zeničko-dobojskog kantona

Čestitka povodom Dana općine Visoko i Dana Zeničko-dobojskog kantona

ČESTITKA U POVODU DANA OPĆINE VISOKO I DANA ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA 29.08.2017.

Zavičajni muzej Visoko: ČAJANGRAD 2016.

ČAJANGRAD

osnovne informacije o lokalitetu

 

Čajangradska utvrda u naučnoj literaturi prvi put se spominje u djelu „Stari bosanski gradovi“ autora Hamdije Kreševljakovića. U pomenutoj publikaciji, izdatoj, 1953. godine u Sarajevu, Kreševljaković navodi:

To je bio grad kome je osnovica pravokutnik, a u jednom uglu vidi se još nešto zida okrugle kule, koja je stajala do ulaza u grad i s te (zapadne) strane se moglo pristupiti gradu, dok je s ostalih strana pristup upravo nemoguć. I s Čajangrada otvara se vidik na sve strane, s njega se vidi Bobovac na sjeveru i Visoki na jugu. Nije stoga isključeno, da je Čajangrad vršio i optičku vezu između Bobovca i Visokog.“

 

Kreševljaković dalje navodi kako je ovo bio kraljevski grad, potkrepljujući tu tvrdnju toponimima Kraljev Do i Kraljevo Guvno. U neposrednoj blizini evidentirano je groblje Šehitluci koje je Kreševljaković datirao u XV, najkasnije XVI stoljeće, povezujući i predaju koja kaže da su tu pokopani vojnici Mehmeda II  koji su pali po zauzeću ovog grada. Vego navodi da tačan naziv ove srednjovjekovne utvrde nije poznat, kako se ista ne spominje u srednjevjekovnim izvorima, dok naziv Čajangrad potječe od slavenske riječi čajan; čuvati-štiti. Ovaj toponim odgovara strateškoj lokaciji utvrde koja se, kao što je već navedeno nalazi na teško pristupačnoj uzvisini, te vizuelno povezuje Bobovac i Visoki. U naučnoj litetaturi ovaj lokalitet se smatra i sjedištem Kraljevskog Ministra Riznice na osnovu nadgrobne ploče kaznaca Nespine koja je pronađena 1946. godine u podnožju Čajangrada. Prema navodima Bešlagića udaljenost između nekropole i Čajangrada je otprilike 1 km. Marko Vego je ovaj lokalitet datirao u srednji vijek, dok Pavao Anđelić ipak daje donekle precizniju dataciju – kasni srednji vijek. Generalna zapažanja naučnika koji su u svojim djelima uglavnom sporadično spominjali ovu srednjovjekovnu utvrdu, te zapažnja naučnika koji su učestvovali u probnim istraživanjima potvrđuju tezu Anđelića, te ovaj lokalitet smatraju suvremenikom kraljevskog grada Visoki. To bi značilo da je Čajangrad sigurno bio naseljen tokom XIII stoljeća pa do osmanske okupacije.

 

Bitno je naglasiti da je tokom istraživanja obavljenih prethodnih godina zabilježena i naglašena mogućnost da je lokalitet Čajangrad bio naseljen u predrimskom i rimskom periodu. Pretpostavljena trasa puta Via argentia(put srebra) prolazi pokraj ovog lokaliteta. Sam geografski položaj utvrde predstavlja idealnu lokaciju za rimski refugij odnosno neku vrstu stražarskog mjesta u ranijim periodima. Na lokaciji Malo Čajno evidentirana je prahistorijska nekropola sa ravnim grobovima, koju Borivoj Čović datira u dvije faze – prva, starija faza predstavljena masivnim bronzanima naruknicama, fibulama, iglama i dijelovima dijademe – okvirno 8-7. stoljeće prije nove ere. Mlađa faza je predstavljena glasinačkim rebrastim fibulama, naruknicama od bronzanog lima i željeznim kopljem te se datira u 5-4. stoljeće prije nove ere. Na osnovu blizine ove nekropole postoji osnova za pretpostavku da je i Čajangrad bio naseljen u tom periodu, te se otvara potreba i mogućnost arheološkog istraživanja koji će  ovu pretpostavku potvrditi ili opovrgnuti.

 

Zavičajni muzej Visoko u više navrata je u partnerstvu sa domaćim i stranim stručnjacima od 2008. do 2013. sezonski vodio projekte koji su se bazirali na osiguravanju prohodnosti lokaliteta, promociji lokaliteta te vođenju neinvazivnog arheološkog istraživanja i rekognosciranja terena. Jedina arheološka istraživanja koja su rađena konkretno na ovom lokalitetu su provedena 2012. godine pod pokroviteljstvom Archaetypes international research. Projekat je nosio naziv „Rekognosciranje terena, manja arheološka istraživanja i zaštita lokaliteta srednjovjekovnog bosanskog utvrđenja Čajangrad“. Tom prilikom otvorena je manja sonda u depresiji (suhojarku). Od pokretnog materijala nađena su dva fragmenta životinjskih kostiju i nešto metalnih nalaza poput željenih klinova i eksera.

ČAJANGRAD 2016.

 

Zavičajni muzej Visoko, u suradnji sa Medresom „Osman-ef. Redžović“ i uz finansijsku podršku Fondacije „Osman-ef. Redžović“, te pod sponzorstvom VGT Osiguranja i Abras Company d.o.o. u periodu od 15. septembra do 4. oktobra je izvršio probna arheološka istraživanja na lokalitetu Čajangrad. Osnovni ciljevi ovog projekta su bili dobivanje stratigrafskih i gabaritnih podataka o pomenutom lokalitetu, kako bi se isti vratio u žižu interesovanja naučnih krugova u Bosni i Hercegovini. Sekundarna svrha ovog projekta jeste promocija kulturnog naslijeđa u lokalnoj zajednici, sa posebnim akcentom na šire područje Gračanice kako bi se povećala svijest građana o značaju  i potrebi zaštite svih lokaliteta. Probno arheološko istraživanje Čajangrada predstavlja prvi poslijeratni projekat kojeg su u potpunosti iznijeli lokalni stručnjaci – tim kojeg je predvodio Zavičajni muzej Visoko se sastojao od arheologa/arheologinja,studenata arheologije  te crtača/dokumentariste sa područja općine Visoko. Ekipu su činili: Adisa Lepić arheolog– vođa terena; Lejla Bečar arheolog – autor projekta; Muhamed Bešlagić – crtač/dokumentarista; Samra Terzić – arheolog; Jasmina Ferhatović – studentica arheologije i Mustafa Uzunalić – student arheologije. Izuzetno vrijedan dio ekipe su činili i učenici Medrese „Osman-ef. Redžović“, članovi historijske sekcije.

Arheološka istraživanja ovog lokaliteta započeta su 15.septembra akcijom čišćenja lokaliteta od vegetacije, u skadu  sa dozvolama dobijenim od JP Šumarija Visoko. Tokom  arheoloških istraživanja otvorene su 4 probne sonde na različiti lokacijama. Skinut je površinski sloj sa već vidljivih zidova kule i vanjskog bedema uz samu kulu. Tom  prilikom pronađeno je velika količina nagorenih životinjskih kostiju i fragmenti keramike.

– Prva sonda otvorena je u južnom dijelu lokaliteta tj. u podnožiju kule i bedema. Na osnovu  Sonde 1 dimenzija 2×2 utvrđeno je da je lokalitet bio osiguran i zaštićen sa svoje južne strane bedemima i zidovima čiji su se profili ukazali u Sondi 1. Pored toga iz Sonde 1 dobili smo fragmente reprezentativnih nalaza koji nam ukazuju da je na ovom mjestu bilo i osmanskog uticaja i prisustva.

-Unutar Sonde 2 koja obuhvatala zapadni dio od kule istražen je vanjski bedem  uz kulu, manji otvor/udubljenje u bedemu sa velikom koncentracijom maltera.

Sonda 3 obuhvatala je centralni dio lokaliteta –  samu kulu i površinu unutar kule. Moramo naglasiti da su zidovi sjevernog dijela kule bili i ranije vidljivi, ali dosta zarasli i zapušteni dok je druga polovina kule bila zatrpana ruševinskim slojem. Iz Sonde 3 dobili smo najviše podataka vezanih za napuštanje i propast ovog utvrđenja. Na osnovu stratigrafski slojeva ustanovili smo da je došlo do naglog i znatno većeg obrušavanja kako same kule tako i bedema utvrđenja. Pored toga cijelo utvrđenje je bilo spaljeno u periodu svog nestanka na što ukazuje velika koncentracija gareži u i oko kule. Na južnom dijelu kule može se pretpostaviti da je bio ulaz u kulu ili veći otvor od drveta. Također može se pretpostaviti na osnovu velike količine kamene sirovine, utora/hatula u unutrašnjem zidu kule da je kula mogla biti visoka još i do 2 m te da je bila  građena na spratove drvene konstrukcije. Od pokretnog arheološkog materijala najinteresantnije je istaknut strelice, konjska potkova, velika količina željeznih klinova i eksera.

-Iz Sonde 4 mogli smo zaključiti da se jedan dio bedema širi prema istočnom dijelu lokaliteta, te da je cijela konstrukcija bila učvršćena dodavanjem  drvenih greda prilikom gradnje.

 

Na osnovu gore navedenih preliminarnih rezultata ovog istraživanja, Zavičajni muzej Visoko u suradnji sa Medresom „Osman-ef. Redžović“ i  finansijsku podršku Fondacije „Osman-ef. Redžović“ planira nastavak radova na ovom  lokalitetu  u vidu sistematskog istraživanja. Prema gabaritima lokaliteta, uz konsultaciju sa mr.sci arheologinjom Lidijom Fekežom, predviđa se da će za sistematsko istraživanje i konzervaciju Čajangrada trebati 3-4 godine terenskog rada.  U narednom periodu arheologinje/pripravnice Zavičajnog muzeja Visoko Adisa Lepić i Lejla Bečar će raditi na terenskom izvještaju sa ovog lokaliteta i pripremi publikacije rezultata. Planirana je i konzervacija pronađenog  materijala te izrada projekta za sistematsko istraživanje. Kolektiv Zavičajnog muzeja Visoko kao i suradnici iz Medrese „Osman-ef. Redžović“ smatraju da ovaj lokalitet, izuzev nesumljive naučne vrijednosti, nudi i velik turistički potencijal te vjeruju da će i nadležne vlasti podržati ovaj projekat kako bi mogao biti finaliziran u što kraćem roku, te dodatno obogatit kulturno-historijsku  sliku općine Visoko.