Arheološko područje – Prahistorijsko naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radinovići

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 11/08.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. rujna 2006. godine, donijela je

O D L U K U

Arheološko područje – Prapovijesno naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radinovići, općina Visoko, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini neolitski tel sa naseljem iz neolitskog perioda.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 88, ZK. br. 603; k.č. 89, ZK. br. 646; k.č. 90, ZK. br. 1100; k.č. 91, ZK. br. 158; k.č. 92/1, ZK. br. 606; k.č. 92/2, ZK. br. 621; k.č. 93, ZK. br. 606; k.č. 94/1, 2, 3, 4, 5, ZK. br. 584; k.č. 95/2, ZK. br. 680; k.č. 95/3; ZK br. 678, k.č. 96, ZK. br. 585; k.č. 97 Z.K. br 561; k.č. 98, ZK. br. 1040; kč. 99, ZK. br. 1145; k.č. 106/1, Z.K. br. 460; k.č. 106/2, ZK. br. 986; k.č.107, ZK. br. 641; k.č. 108, ZK. br. 211; k.č. 109, ZK. br. 764; k.č. 110 ZK. br. 157; k.č. 113, ZK. br. 141; k.č. 114/1,2 ZK. br. 584; k.č. 116, ZK. br. 918; k.č. 117, ZK. br. 1118; k.č. 118, ZK. br. 609; k.č. 120, ZK. br. 608; k.č. 121, ZK. br. 550; k.č. 122, ZK. br. 591; k.č. 123/1, 2, 3, ZK. br. 461; k.č. 131, ZK. br. 1110; k.č. 132/1,2, ZK. br. 134; k.č. 133, ZK. br. 458; k.č. 134, ZK. br. 753; k.č. 135, ZK. br. 360; k.č. 140/1,2,3, ZK. br. 104; k.č. 141, ZK. br. 210; k.č. 142/1, Zk. br. 552; k.č. 142/2, ZK. br. 1006; k.č. 143, ZK. br. 66; k.č. 147, ZK br. 353; k.č. 148, ZK. br. 158; k.č. 151, ZK br. 143; k.č. 152, ZK. br. 1100; k.č. 158/1, br. 333; k.č. 158/2, Zk. br. 555; k.č. 159, ZK. br. 568; k.č. 160, ZK. br. 1048; k.č. 163, ZK. br. 724; k.č. 164, ZK. br. 746; k.č. 167, ZK. br. 617; k.č. 168 i 170, ZK. br. 619; k.č. 174/3,7, 8, ZK. br. 112; k.č. 174/1, 4, ZK. br. 113; k.č. 174/6, ZK. 976; k.č. 175/1, ZK. br. 1006; 175/2, ZK. br. 928; k.č. 175/3, ZK. br. 927; k.č. 178, ZK. br. 615; k.č. 179, ZK. br. 579; k.č. 183, ZK. 793; k.č.184 ZK br. 616, k.č. 187, ZK br. 141; k.č. 188, ZK. br. 758; k.č. 189, ZK. br. 654, k.č. 194/1, ZK. br. 655; k.č. 195, ZK. br. 656; k.č. 196, ZK. br. 759; k.č. 197, ZK. br. 250, K.O, Moštre, općina Visoko, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite na prostoru definiranom u točki I. stavak 3. ove odluke utvrđuje se:

stupanjzaštite koji se odnosi na k.č. 97, Z.K. br. 561; k.č. 98, ZK br. 1040; k.č. 99, ZK. br. 1145; k.č. 106/1, Z.K. br. 460; k.č. 106/2, ZK. br. 986; k.č. 107, ZK. br. 641; k.č. 108, ZK. br. 211; k.č. 109, ZK. br. 764; k.č. 110 ZK br. 157; k.č. 113, ZK. br. 141; k.č. 114/1,2, ZK. br. 584; k.č. 116, ZK. br. 918; k.č. 117, ZK. br. 1118; k.č. 118, ZK. br. 609; k.č. 120, ZK. br. 608; k.č. 121, ZK. br. 550; k.č. 122, ZK. br. 591; k.č. 123/1, 2, 3, ZK. br. 461; k.č. 131, ZK br. 1110; k.č. 132/1,2, ZK. br. 134; k.č. 133, ZK. br. 458; k.č. 134, ZK. br. 753; k.č. 135, ZK. br. 360; k.č. 140/1,2,3, ZK. br. 104; k.č. 141, ZK. br. 210; k.č. 142/1, ZK. br. 552; k.č. 142/2, ZK. br. 1006; k.č. 143, ZK. br. 66; k.č. 147, ZK br. 353; k.č. 148, ZK. br. 158; k.č. 151, ZK br. 143; k.č. 152, ZK. br. 1100; k.č. 158/1, ZK br. 333; k.č. 158/2, ZK. br. 555; k.č. 159, ZK. br. 568; k.č. 160, ZK br. 1048; k.č. 163, ZK. br. 724; k.č. 164, ZK. br. 746; k.č. 167, ZK. br. 617; k.č. 168 i 170, ZK. br. 619; k.č. 174/3,7,8, ZK. br. 112; k.č. 174/1, 4, ZK. br. 113; k.č. 174/6, ZK. 976; k.č. 175/1, ZK. br. 1006; k.č. 175/2, ZK. br. 928; k.č. 175/3, ZK. br. 927; k.č. 178, ZK. br. 615; k.č. 179, ZK. br. 579; k.č. 183, ZK 793; k.č. 184, ZK. br. 616; k.č. 188, ZK. br. 758; k.č. 189, ZK. br. 654. U tom stupnju provode se sljedeće mjere zaštite:

– dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

– prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

– nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite.

stupanj zaštiteodnosi se na k.č. 88, ZK. br. 603; k.č. 89, ZK. br. 646; k.č. 90, ZK. br. 1100; k.č. 91, ZK. br. 158; k.č. 92/1, ZK. br. 606; k.č. 92/2, ZK. br. 621; k.č. 93, ZK. br. 606; k.č. 94/1, 2, 3, 4, 5, ZK. br. 584; k.č. 95/2, ZK br. 680; k.č. 95/3; ZK br. 678, k.č. 96, ZK. br. 585; k.č. 187, ZK br. 141; k.č. 194/1, ZK. br. 655; k.č. 195, ZK. br. 656; k.č. 196, ZK br. 759; k.č. 197, ZK br. 250. U tom stupnju provode se sljedeće mjere zaštite:

– nije dopuštena izgradnja novih objekata, ili bilo koje druge radnje koje bi mogle utjecati na uništavanje arheološkog sloja ili na izmjenu izgleda nacionalnog spomenika, a bez prethodnog uvida stručnjaka-arheologa na terenu i odobrenja nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite;

– nije dopušteno odlaganje otpada.

Vlada Federacije je dužna osigurati izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV.

Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.

Iznošenje pokretnih nalaza iz prethodnog stavka iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno, od odredbe stavka 2. ove točke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome će prezentirati Povjerenstvu, koje može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog izvoženja.

Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Povjerenstvo će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Povjerenstvo utvrđuje.

Povjerenstvo u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. – V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-159/06-3

rujna 2006. godine

Sarajevo

Predsjedateljka Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

– UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2. stavka 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Zilka Kujundžić-Vejzagić, muzejski savjetnik u Zemaljskom muzeju BiH, podnijela je, dana 12. srpnja 2006. godine, prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja – Prapovijesno naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radilovići, općina Visoko, Federacija Bosne i Hercegovine.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

– PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

– dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni uložak),

– podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

– povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

Podaci o dobru

Lokacija dobra

Neolitsko naselje Okolište locirano je između suvremenih sela Radinovići i Okolište, na agrarnom zemljištu zvanom Bregovi i Uzgraja. Ovo područje je udaljeno od Visokog, u smjeru sjeverozapada oko 6 km, a leži između glavnog puta koji vodi prema Kaknju i lijeve obale rijeke Bosne. To je zapravo prapovijesni tel nadmorske visine 405,7 m, koji ima oblik lagano zaokruženog četverokuta sa 330, odnosno 270 m dugim stranama, a leži na pleistocenskoj riječnoj terasi.

Centralna Bosna predstavlja jednu važnu komunikaciju između srednjeg Podunavlja i jadransko-mediteranskog prostora. Već od ranog neolita je dokazana važnost ove komunikacije koja prati riječne tokove Bosne i Neretve. U centralnom području ovih porječja nalazi se 36 lokaliteta butmirske kulture, a najbrojnija su u dolinama pritoka rijeke Bosne ili izravno u dolini same Bosne. Ovdje se u prvom redu misli na sarajevsku, visočku i zeničku kotlinu, koje čine zatvorenu naseobinsku strukturu mlađeg neolita butmirske kulturne grupe. U sarajevskoj kotlini najveće tel-naselje se nalazi u samom Butmiru, dok je u visočkoj kotlini najveće naselje tog tipa u Okolištu. Sa površinom od oko 7-5 hektara, Okolište je ujedno i najveći tel u Bosni i jedno od najvećih naselja tog tipa u jugoistočnoj Evropi. Još četiri naselja butmirske kulturne skupine razvila su se kao satelitska naselja oko ovog centralnog u visočkoj kotlini. Centralni položaj i veličina neolitskog naselja Okolište neobična je za neolitsku Europu i potcrtava posebnu funkciju ovog prapovijesnog lokaliteta koji leži na veoma važnoj neolitskoj komunikaciji Bosna-Neretva.

Povijest dobra

U okviru znanstveno-istraživačkog projekta Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine “Butmirska kultura – neolitske populacije centralne Bosne”, koji se, tada, već petu godinu realizirao u suradnji sa Rimsko-germanskom komisijom Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu i Univerziteta u Banbergu i Kilu, te Gradskog muzeja u Visokom, vršena su istraživanja i u Okolištu. U kampanji 2002. godine kopane su probne sonde ukupne površine 150 m2, na parcelama koje su zahvatale najviše djelove naselja i rubna područja samog tela u smjeru rijeke Bosne, odnosno na k.č. 123. U toku ovih sondiranja, obavljena su i geološka bušenja sa svrdlom na širokom području livada Brijega, na temelju kojih je izrađena vertikalna stratigrafija neolitskog tela, čiji su kulturni slojevi sezali do dubine 3,5 m ispod površine. Na temelju činjenice da u centralnom dijelu naselja nije bilo modernih gradnji, te na temelju bogatih nalaza svih dotadašnjih sondiranja i stratigrafskih opažanja, 2003. godine izvršena je i geomagnetska prospekcija terena. Cilj ovog istraživanja je bio da se rezultati dobiveni iskopavanjem projiciraju na prostor cijelog naselja. Prospekcijom je obuhvaćen samo centralni dio naselja, jer je jedan dio terena bio prekriven sezonskim povrćem, a na nekim mjestima gusta je vegetacija otežavala snimanja.

Tokom kampanje 2004. godine, vršena su sondažna istraživanja sustava zaštitnih jaraka na mjestu gdje se oni presijecaju.

Opis dobra

Neolitski tel Okolište lociran je na lijevoj obali rijeke Bosne, na uzvišenoj pleistocenskoj terasi, koja se do danas koristila isključivo za poljoprivredne potrebe. Čitav teren je podijeljen na brojne privatne parcele čiji vlasnici uglavnom žive u suvremenim naseljima Okolište i Radinovići. Selo Radinovići zatvara neolitsko naselje sa istočne strane, a selo Okolište sa zapadne strane. Neolitski tel odvojen je od rijeke Bosne sa dva duboka kanala, koji su kopani u novije doba radi zaštite obradivog zemljišta i seoskih kuća lociranih na nižim terenima. Ovakav položaj neolitskog naselja tipičan je za to prahistorijsko doba. Okolina je bogata vodom i zemljištem pogodnim za poljoprivredu, a okolni brežuljci pašnjacima i šumom koja je obilovala lovnim životinjama.

Geomagnetskom prospekcijom se jasno oslikao složen sustav zaštitnih jaraka i pokazale su se jasno vidljive strukture kuća. Sve kuće imaju jedinstvenu orijentaciju SI-JZ. Njihova dužina iznosi između 12 i 13 m, dok širina varira između 6 i 8 m. Samo na ovom području obuhvaćenom geomagnetskom prospekcijom daju se razaznati 54 takve kuće. Detaljnim mjerenjima unutar pojedinih kuća identificirani su zidovi, podjela na više prostorija, te po dvije peći u svakoj kući, što se u velikoj mjeri podudara sa objektima poznatom u neolitskom naselju Obre II. Kuće koje nisu gorjele mogu se djelomično prepoznati na temelju vidljivih jama za stupce.

Dvije kuće većih dimenzija otkrivene su u toku sondiranja 2002. godine i vjerojatno pripadaju starijem horizontu butmirske kulture, dok kuće manjih dimenzija, slabije vidljive na geomagnetskim snimcima, pripadaju mlađem naseobinskom horizontu. Ove manje kuće imaju dužinu od 7 do 9 m, a širinu od 3,5 do 4 m. Orijentacija im je SZ-JI. Na snimljenoj površini vidljivo je deset takvih objekata, koji ne pokazuju jasnu podjelu unutrašnjeg prostora.

Najjasnije prepoznatljivi objekti nalazi se u centralnom dijelu naselja, dok u rubnom području u blizini zaštitnih jaraka, gdje je djelovanje erozije izraženo, nisu jasno vidljive strukture stambenih objekata.

U toku kampanje 2004. godine, vršena su sondažna istraživanja na k.č. 142 i 143, sa namjerom da se obuhvati čitav sustav zaštitnih jaraka i to baš na mjestu gdje se oni presijecaju. To je sjeverno granično područje neolitskog naselja gdje je mogao biti i glavni ulaz. Iskopavanjem su otkrivena tri reda rovova i palisada koji su veoma dibro štitili naselje, a dodatnom akcijom geomagnetske prospekcije na zapadnoj periferiji naselja otkrivena su još dva zaštitna jarka.

Na k.č. 140 obavljena su sondažna istraživanja na većoj površini (20 x 16 m), na dijelu naselja gdje su bile vidljive strukture većih dimenzija i dosta pravilnog oblika. Tada su otkrivene tri kuće koje su gorjele i jedna kuća koja nije gorjela. Izgoreni crveni crijep sa tragovima kolaca nađen in situ u okomitom položaju predstavlja dijelove srušenih zidova, čiji se smjer pružanja mogao jasno odrediti. U toku tri kampanje iskopavanja, otkriveno je ukupno 7 nadzemnih kuća. Kuće u prvoj kampanji slabije su očuvane, kuća pored zaštitnih rovova gotovo da je uništena, a za skupinu kuća na lokaciji k.č. 140 može se reći da su veoma dobro očuvane. Izvan srušenih zidova naseobinskih objekata ustanovljene su ravne planirane površine ispunjene kamenjem, riječnim oblucima, životinjskim kostima i usitnjenim fragmentima keramike. Očito se ovdje radi o horizontima nekadašnjih ulica unutar naselja. Unutar nekoliko kuća otkrivene su kalotaste peći, mada su otvorena ognjišta češća unutar i van nastambi. Veće kupaste peći nađene su prislonjene uz neke objekte. Pored većeg broja ognjišta, van nastambi otkriven je i veći broj radionica, odnosno žrvnjišta i radionice za izradu kamenog alata, te velik broj različitih jama.

Od pokretnog arheološkog materijala najbrojnija je keramika. Keramičke posude su uglavnom fragmentirane, mada je nađeno i nekoliko cijelih sudova manjih dimenzija i više komada koji imaju sve elemente za rekonstrukciju. Statistička obrada ovog materijala pokazuje kontinuiranu smjenu ornamenata od gotovo isključivo plastičnih motiva, preko plastično-geometrijskih do plastično-geometrijsko-spiraloidnih motiva. Po sadržaju ukrasa i oblicima posuda ovaj materijal pripada fazi Butmir II i mlađoj fazi Butmir III (Hvar-Lisičići), odnosno u apsolutno kronološkom smislu datira se u 4800. i 4700. godinu prije nove ere.

Pored keramičkih ostataka, nađene su i veće količine kamenih objekata: glačane sjekire, okresane kremene strijelice, noževi, svrdla, strugači i žrvnjevi za žito od kamena pješčara. Koštani alat je veoma rijedak, a slabo su zastupljeni i ostaci životinjskih kostiju. Po broju su najbolje zastupljene kosti domaćeg neolitskog govečeta i svinje, te kosti i rogovi jelena.

U pogledu ekonomije naselja, može se reći da je uočena specijalizacija uzgoja goveda, koja su više prikladna za prirodne resurse visočke kotline, nego koza i ovca. S obzirom na veličinu naselja, razvijeno je bilo poljodjelstvo sa ljetnom i zimskom sjetvom. Ako posmatramo gustinu rasporeda kuća, u dijelu ispitanom geomagnetskom prospekcijom, pretpostavlja se da je ovdje živjelo oko 150-200 domaćinstava, odnosno preko 1000 stanovnika. Daljnja istraživanja ovog naselja, u toku kojih bi se ispitivali i stariji stambeni horizonti, ali ispitivala i okolna manja naselja s ciljem stvaranja jedne prostorne cjeline, zasigurno bi dala zanimljive i potpuno nove uvide u socijalne strukture naselja butmirske kulture i njezinog razvoja.

Dosadašnja zakonska zaštita

Lokalitet do sada nije bio pod zaštitom.

Zbog veličine, dobre očuvanosti, te bogatstva ostataka neolitske arhitekture i pokretnog arheološkog materijala, te posebnog značaja butmirske kulture za europsku arheološku nauku, ovaj lokalitet zaslužuje zaštitu najviše razine.

Ovo neolitsko naselje treba u što skorijoj budućnosti, uporedo sa istraživanjem, uređivati kao arheološki park kako bi se mogla na pravi način prezenitirati široj javnosti butmirska kultura.

Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Arheološki lokalitet Okolište je otkriven 1966. godine. Naime, te je godine A. Benac izvršio manja sondažna istraživanja na k.č. 120, uz samu kuću Alije Omanovića i već je tada bilo jasno da se tu radi o jednom veoma bogatom i dobro očuvanom neolitskom naselju sa ostacima kakanjske i butmirske kulture. Nakon ovih istraživanja, vršena su zaštitna iskopavanja u dva navrata (1983. i 1986. godine) u organizaciji Gradskog muzeja u Visokom, na k.č. 132 i 140 prilikom postavljanja stupova za električne vodove i izgradnje privatnog objekta Nusreta Bešlagića.

U okviru naučno-istraživačkog projekta Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine “Butmirska kultura – neolitske populacije centralne Bosne”, koji se od 2002. godine realizira u suradnji sa Rimsko-germanskom komisijom Njemačkog arheološkog instituta u Frankfurtu i Univerziteta u Banbergu i Kilu, Zemaljskog muzeja BiH, te Gradskog muzeja u Visokom, vršena su istraživanja i u Okolištu.

Specifični rizici kojima je spomenik izložen

– Neolitsko naselje Okolište po rudnim dijelovima oštećeno je izgradnjom seoskih kuća, posebno poslije II. svjetskog rata.

– Danas je arheološki lokalitet ugrožen gradnjom novih kuća i drugih pratećih objekata; oranjem se već odavno oštećeni površinski slojevi, što se dešava i danas, ali samo oranje zemlje nije prijeteće za daljnju devastaciju terena.

III. – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Povijesna vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

Kompozicija
Vrijednost detalja
D) Čitljivost
Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim povijesnim razdobljima
Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

G)Izvornost

Oblik i dizajn
Položaj i smještaj u prostoru

H)Jedinstvenost i reprezentativnost

Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa
I) Cjelovitost
Fizička cjelovitost (kompaktnost)

Sastavni dio ove odluke su:

– kopija katastarskog plana,

– zemljišnoknjižni uložak,

– dokumentacija koju je dostavljena iz Zemaljskog muzeja (razni planovi, geomagnetski snimak terena, fotogrametrijski snimak jednog objekta, crteži i slike pokretnog materijala).

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1895., Radimsky, W. / Hoernes, M., Die neolitische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien. Ausgrabungen in den Jahren 1893. Theil I, Wien, 1895.

1898., Fiala, F. / Hoernes, M. Die neolitische Station von Butmir nei Sarajevo in Bosnien. Ausgrabungen in den Jahren 1894-1896. Teil II, Wien, 1898.

1966., Benac, Alojz, Okolište, Moštre, Visoko. Arheološki pregled 8, Beograd, 1966, str. 21.-22.

1971., Benac, Alojz, Obre II – neolitsko naselje butmirske kulture na Gornjem polju. GZM (A), NS XXVI, Sarajevo, 1971.

1974., Gimbutas, Marija, Obre and its place in Old Europe. Wiss. Mitt. Bosnisch-Herzegowin. Landesmuseum 4, 1974., 5.-13.

1986., Perić, Slaviša, Novi nalazi s Okolišta kod Visokog. GZM (A), NS 40/41, Sarajevo, 1985./1986., str. 15.-22.

1995., Perić, Slaviša, Butmirska kultura. Geneza i razvoj. Posebna izdanja Arheološkog instituta 29, Beograd, 1995.

2004., Kujundžić-Vejzagić Z, Muller J., Rassmann K. i Schuler T., Okolište – iskopavanje i geofizička prospekcija centralnobosanskog tel-naselja iz prve polovine petog milenija prije n.e.Godišnjak, Knjiga XXXIII, Centar za balkanološka ispitivanja, ANUBiH, Sarajevo, 2004., str. 13.-31.

Categories: spomenici