Graditeljska cjelina – Pravoslavna crkva Sv. Prokopija

Graditeljska cjelina – Crkva sv. Prokopija u Visokom

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 16/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. marta 2004. godine donijela je

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina – Crkva sv. Prokopija u Visokom proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik sastoji se od crkve, crkvenog dvorišta, ogradnog zida, ulazne kapije, parohijskog doma i pokretnog nasljeđa koje čini 18 ikona:

1. Deizis sa arhanđelima Mihajlom i Gavrilom
2. Vaskrsenje Hristovo sa prazničnim scenama
3. Madona sa Hristom
4. Sv. Nikola
5. Sv. jevanđelist Marko
6. Krštenje Hristovo
7. Sv. Georgije ubija aždaju
8. Bogorodica sa Hristom
9. Sv. Petka i sv. Dimitrije
10. Sv. Nikola
11. Sv. Mitar
12. Nerukotvoreni Hristov lik na peškiru, Mandilium
13. Jerusalim
14. Jerusalim
15. Sv. Luka
16. Sv. Marko
17. Sv. Jovan
18. Sv. Matija

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 5/140, z.k. uložak broj 3256 k.o. Visoko, Opština Visoko, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na  lokaciju utvrđenu u tački I stav 3 ove odluke:

–          zabranjeno je izvođenje bilo kakvih radova na objektima koji čine graditeljsku cjelinu osim radova na preventivnoj zaštiti i konzervatorsko-restauratorskih radova uz odobrenje projekta od federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor službe za zaštitu nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba za zaštitu);

–          sanirati klizište koje se nalazi sa zapadne strane od kompleksa Crkve sv. Prokopija;

–          sanirati krov i krovni pokrivač, izvršiti konzervatorsko-restauratorske zahvate na zaštićenoj zbirci ikona na osnovu elaborata koji je odobrilo federalno ministarstvo nadležno za kulturu i uz stručni nadzor službe za zaštitu;

–          obezbijediti odgovarajuće uslove za smještaj, čuvanje i prezentaciju kompletne zbirke ikona, kao i arhivske i druge pisane građe;

–          na susjednim parcelama je dozvoljena isključivo stambena gradnja maksimalne spratnosti P+1 i gabarita 8×8 metara.

IV

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Iznošenje pokretnog nasljeđa iz tačke I stav 2 ove odluke iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa  iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje  u smislu prethodnog stava daje Komisija ukoliko nedvosmisleno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno nasljeđe.

U svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog nasljeđa Komisija utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može da izvede, rok za vraćanje spomenika u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova i o svojoj odluci obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VII

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite  i opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II – VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-2-32/04-3

2. marta 2004. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Crkve sv. Prokopija u Visokom na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 761.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

–          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

–          z.k.  izvod i podatke o sopstveništvu,

–          istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva sv. Prokopija u Visokom smještena je uz saobraćajnicu koja od Visokog vodi prema Kiseljaku, na izlazu iz visočke čaršije, u neposrednoj blizini novog visočkog groblja. Obuhvata k.č. broj 5/140, kk.ul. br. 3256, Opština Visoko, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Crkva sv. Prokopija podignuta je u podnožju brda Grad – Visočica, na čijem je vrhu smješten stari grad Visoki, tačnije, u dijelu podgrađa Podvisoki. Iznad te crkve nalazio se neki stariji sakralni objekat o čijem izgledu, dimenzijama i karakteristikama nema nikakvih informacija izuzev podatka da je bio pokriven šindrom. U prilog toj tvrdnji ide činjenica da se lokalitet na kome se ta crkva nalazila i danas zove Klisa, što bi moglo da se dovede u vezu sa pojmom klis  – «drveni crijep» ili daščica u obliku crijepa a koja služi kao krovni pokrivač(1). Pojam klisa se uvijek povezuje sa latinskim  pojmom «ecclesia lat.»(2)- crkva. Prema riječima vjernika, današnja Crkva sv. Prokopija sa tog mjesta prenesena je na sadašnju lokaciju.

Crkva je obnovljena 1853. godine. Ferman o gradnji crkve, pisana dokumentacija i sva crkvena arhiva su izgorjeli u požaru 1941. godine, tako da se vrijeme izgradnje objekta ne može da utvrdi sa sigurnošću.

U svojoj istoriji crkva je više puta obnavljana a posljednji put 1998. godine, kada su izvedeni radovi na fasadama crkve, krovopokrivački i radovi u enterijeru, te popravke prozora. Radove je finansirala Grčka pravoslavna crkva.

Prema raspoloživim podacima, uz crkvu je postojala škola koja je počela da radi oko 1840. godine u privatnoj kući samoukog učitelja Jove Aslivara.

Zgrada za školu je izgrađena 1875. godine. Tokom njenog rada nastava se odvijala u dvije zgrade od kojih je prva bila u neposrednoj blizini crkve, a druga, veća, na prostoru današnje fabrike kože. Cijelo imanje crkva je prodala državi da bi se na njemu izgradila Kožarska škola. Na tom prostoru djelovala su sva tadašnja kulturno-umjetnička društva (Velimir Stanišić, str. 17). Škola je radila do 1914. godine, kada je i ukinuta.

Naos Crkve sv. Prokopija je živopisan 1954. godine pomoću zaostavštine udovice Šaina Kršića(3) iz Visokog o čemu svjedoči zapis na zapadnom zidu crkve. Ime živopisca se ne pominje. Natpis glasi:

«VO SLAVU I ČAST

SVETOGA VELIKOMUČENIKA

PROKOPIJA ……..

RE UD ŠAINA KRŠIĆA IZ VISOKOG

ŽIVOPISA SE OVAJ DEO HRAMA

NJENOM  ZAOSTAVŠTINOM

LJETA GOSPODNJEG 1954.»

U Crkvi sv. Prokopija u Visokom nalazi se jedna od najpoznatijih i najvećih zbirki ikona na prostoru Bosne i Hercegovine. Najstarija ikona je urađena u vizantijskom ikonografskom maniru i potiče iz XV vijeka.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine zbirka je sačuvana tako što su ikone prenesene u podrum MUP-a u Visokom. Nije poznato da li je bilo moguće obezbijediti odgovarajuće uslove za čuvanje tokom nekoliko godina koliko su tamo bile pohranjene. Iz podruma MUP-a u Visokom, kako bi se obezbijedili bolji uslovi za čuvanje, ikone su prenesene u franjevački samostan u Visokom. Nakon rata ikone su sa odgovarajućim popisom i zapisnikom o njihovom stanju predate Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu.

2. Opis dobra

Crkva sv. Prokopija u Visokom pripada tipu jednobrodnih crkava. Pravougaone je osnove čije su spoljne dimenzije 18,60 x 14,90 metara, a unutrašnje 16,30 x 12,70 metara.

Objekat je zidan ciglom. U prizemlju zidovi objekta su debeli 1,10 metara a na spratu su malo tanji i njihova debljina iznosi 0,72 m. Sa spoljne strane crkva ima šestougaonu apsidu koja je sa unutrašnje strane polukružna. Cijela crkva je omalterisana cementnim malterom i nakon toga bojena.

Naos Crkve sv. Prokopija završen je oltarskim prostorom sa đakonikonom i proskomidijom. U sjevernom zidu apside nalazi se polukružna niša koja prilikom crkvenog obreda služi kao proskomidija. Iz prostora apside u prostore đakonikona i proskomidije ulazi se kroz dva polukružno zasvedena otvora širine 0,94 metra. Dimenzije đakonikona i proskomidije su identične – dužina iznosi 3,84 metra, a širina 3,50 metara.

Zidovi naosa su nekada bili potpuno oslikani. Međutim, nakon posljednje obnove crkve freske su većim dijelom prekrečene, tako da danas pokrivaju centralnu zonu zidova. Freske su rađene u zapadnom maniru.

Na južnom zidu, od ikonostasne pregrade ka zapadnom zidu crkve, predstavljeni su sljedeće scene i svetitelji:

1. Sv. trojica,
2. Krštenje Hristovo,
3. Tajna večera.

Na sjevernom zidu, od ikonostasne pregrade ka zapadnom zidu crkve, predstavljeni su sljedeće scene i svetitelji:

1. Hrist kao učitelj,
2. Raspeće Hristovo,
3. Hrist ulazi u Jerusalim,
4. sv. Petka.

Na zapadnom zidu crkve, u pravcu J→S, predstavljeni su sljedeći svetitelji:

1. sv. Nikola,
2. sv. Vasilije,
3. zbog naslaga soli, nemoguće je prepoznati svetitelja,
4. natpis o živopisanju crkve,
5. sv. ratnik (Prokopije?) u lijevoj ruci drži krst, a u desnoj palminu grančicu,
6. sv. Jovan Krstitelj,
7. zbog naslaga soli,  nemoguće je prepoznati svetitelja,
8. sv. arhanđel Mihajlo.

Prostor oltara je oslikan u istom maniru kao i naos crkve.

Naos crkve sa tri strane je oivičen sa osam arhaičnih osmougaonih stubova a sa istočne strane nalazi se zidana oltarska pregrada. Ikonostasna pregrada sastoji se od donjeg zidanog dijela i gornje drvene ploče na koju su postavljene ikone. Zidana pregrada nema slikanu dekoraciju. Na ikonostasu mogu da se razluče tri cjeline, centralna, te dvije sa strana, koje zatvaraju prostor proskomidije i đakonikona.

Centralni dio ikonostasa čini kvadratna drvena ploča na koju su u različitim nivoima okvira slikane određene scene. Prostor ikonostasa koji nije ispunjen ikonama oslikan je motivima krsta i lozica. Sve ikone su rađene u zapadnom maniru. Na vrhu centralnog dijela ikonostasa na polukružno izvedenoj drvenoj ploči predstavljena je scena raspeća Hristovog. Osim ove scene, na sjevernoj strani postavljena je ikona sa likom sv. Petra. Vidi se da je na južnoj strani nekada stajala ikona, ali je sada nema.

Podno ovih ikona, u pravcu S→J, predstavljene su sljedeće scene:

1. Hristovo rođenje,
2. Hristovo krštenje,
3. Tajna večera,
4. Hrist kao arhiepiskop,
5. Vaskrsenje.

Sjeverno od carskih dveri predstavljena je ikona sv. Prokopija i Bogorodice sa Hristom, a južno Hristos kao veliki episkop i sv. Jovan Krstitelj. Na carskim dverima su predstavljeni sv. arhanđel Mihajlo i sv. Gavrilo.

Ikone na ikonostasnoj pregradi proskomidije završavaju polukružno. Na vrhu ovog dijela ikonostasa je postavljena scena rođenja Hristovog. Na zidani dio ikonostasne pregrade u pravcu  S→J predstavljeni su sljedeći svetitelji:

1. sv. Georgije,
2. sv. Simeun Mirotočivi,
3. sv. Nikola,
4. sv. Nektarije Pendapol.

Prostor između ikona ispunjen je vijencem, a između svake ikone je naslikana kružnica sa  krstom u sredini.

Vrata za ulaz u proskomidiju oslikana su likom sv. Stefana.

Na isti način je ukrašena i ikonostasna pregrada đakonikona s tom razlikom što na vrhu nedostaje polukružno završena ikona. Južno od carskih dveri na vratima đakonikona naslikan je Hristos kao arhijerej. Do njega su u polukružno završenim ikonama, u pravcu S→J, predstavljeni sljedeći svetitelji:

1. sv. Stefan Čudotvorac,
2. sv. Sava Srpski,
3. sv. Vasilije Veliki,
4. sv. Dimitrije.

Baze stubova imaju jednostavnu dekoraciju. Dekoracija kapitela je malo složenija, bočne strane su zakošene čime je osmougaona osnova stubova svedena na četverougaonik. Gornji dio kapitela završen je dekoracijom u vidu tordiranog užeta. Stubovi izgledaju nezgrapno sa užim krajevima u odnosu na centralni dio. Međusobno su povezani lukovima iznad kojih se nalazi zid završen polukružnim vijencem. Na ovu konstrukciju oslonjena je konstrukcija galerije sa sedamnaest stubova. Oni su znatno tanji od stubova u donjem nizu. Imaju šestougaoni presjek sa različitim širinama stranica. Izrađeni su od hrastovih greda dimenzija 15×15 cm. Visina svakog stuba je različita i iznosi približno 1,95 metara uključujući bazu i kapitele. Stubovi su međusobno povezani lukovima koji dijelom nose konstrukciju izdužene koritaste kupole. Lukovi galerije su oslikani šablonskim vegetabilnim motivima u zagasito crvenoj, plavoj i bijeloj boji.

Kupola je obješena na konstrukciju urađenu paralelno sa krovnom konstrukcijom. Sastoji se od mreže gusto poredanih remenata na koje su horizontalno pokovane daske, trstika i krečni malter kao završni sloj. Ovakav način pokrivanja unutrašnjih prostorija nije rijedak u tradicionalnoj arhitekturi(4).

Svod kupole crkve je obojen plavom bojom sa floralnim motivima u bijeloj i žutoj boji. U ovalnom medaljonu naslikan je Hristos Pantokrator. Njegov lik je mali  u odnosu na veličinu kupole. Medaljon je dijagonalnim vijencima povezan sa uglovima kupole i galerije. Vijenac grade ljevkasti floralni motivi u kojima se smjenjuju plava, oker i crvena boja. Između dijagonalnih vijenaca naslikana su četiri manja kraka koji grade motiv krsta u plavoj boji.

Galerija crkve zauzima približno 60% površine crkve. Njene dimenzije su 12,74 x 4,18 metara na južnoj strani, 12,74 x 4,13 na sjevernoj i 13,45 x 5,00 metara na zapadnoj strani crkve. Pod galerije je drveni i sastoji se od pokovanih dasaka debljine 42 mm. Pristup galeriji je omogućen drvenim stepeništem koje vodi sa zapadne strane crkve. Ulaz u stepenište je postavljen uporedo sa glavnim ulazom u crkvu. Na istočnoj strani crkve, odmah iznad đakonikona i proskomidije, nalaze se dvije prostorije. Iznad dijela koji zauzima galerija crkva ima ravnu drvenu tavanicu. Između stubova je trostrana drvena ograda visine 94 cm. Ograda galerije sa spoljne strane oslikana je u zapadnom maniru. Živopisao ju je nepoznati slikar 1980. godine. Oslikavanje se ogleda u izradi nekoliko medaljona u kojima je, uglavnom, predstavljena sveta loza Nemanjića, počev od rodonačelnika sv. Simeuna (Stefana) Nemanje.

Na sjevernoj strani ograde galerije, u medaljonima u pravcu I→Z, naslikani su sljedeći svetitelji:

1. sv. Simeun Nemanja sa modelom svoje zadužbine, manastirom Studenicom,
2. sv. Stefan Prvovjenčani sa modelom svoje zadužbine, manastirom Žičom,
3. sv. kralj Radoslav (bojeni sloj na lijevoj strani je otpao),
4. sv. kralj Milutin sa modelom svoje zadužbine, manastirom Gračanicom,
5. sv. kralj Uroš sa modelom svoje zadužbine, manastirom Sopoćani,
6. sv. kralj Dragutin sa modelom svoje zadužbine, crkva sv. Ahilija u Arilju.

Sredstva za izradu tih šest medaljona, kako se kaže u natpisu, priložio je Slobodan Plavšić iz Beograda za pokoj duše svoga oca, majke i sinova.

Ispod medaljona, a između lukova galerije, takođe u medaljonima predstavljeni su, u pravcu I→Z, sv. jevanđelist Luka i sv. jevanđelist Jovan.

Na južnoj strani ograde galerije u medaljonima, u pravcu I→Z, naslikani su sljedeći svetitelji :

1. sv. despot Stefan Lazarević,
2. sv. Stefan Štiljanović,
3. sv. Prepodobna mati Paraskeva,
4. sv. vladika Maksim (Grgur Branković),
5. sv. Prokopije,
6. sv. Sava.

Bojeni sloj na ovim freskama je oštećen.

Ispod medaljona, a između lukova galerije, takođe u medaljonima, predstavljeni su, u pravcu I→Z, sv. jevanđelist Matej i sv. jevanđelist Luka.

Na južnoj strani ograde galerije, u medaljonima, u pravcu J→S, naslikani su sljedeći svetitelji:

1. zbog velikog oštećenja, nemoguće je prepoznati svetitelja,
2. sv. Stefan Dečanski,
3. car Uroš Nejaki,
4. car Lazar.

Ispod medaljona, a između lukova galerije, takođe u medaljonima, predstavljeni su, u pravcu J→S, sv. apostoli Petar i sv. jevanđelist Pavle.

Sličan primjer uređenja naosa vidljiv je kod crkve Sv. arhanđela Mihajla u Sarajevu.

Glavni ulaz u objekat nalazi se sa zapadne strane. Na sjevernom zidu naslikan je sv. Prokopije u odijelu rimskog vojnika. Predstavljen je sa krilima na leđima i oreolom oko glave. U desnoj ruci drži mač, a u lijevoj svitak papira sa ćiriličnim natpisom:

«VOJVODA SAM BOŽIJI

KOJI MAČ NOSIM

I ONE KOJI OVAMO

ULAZE SA STRAHOM

ŠTITIM I ČUVAM

A ONE KOJI ULAZE

SA NEČASNIM SRCEM

NEMILOSRDNO

SEČEM MAČEM».

Nasuprot sv. Prokopiju predstavljen je anđeo. U desnoj ruci drži pero, a u lijevoj tintarnicu i svitak papira sa ćiriličnim natpisom:

«DRŽEĆI U

RUCI PISALJKU

PIŠEM MISLI ONIH

KOJI ULAZE

DOBRE ČUVAM

A ZLE ĆU KAZNITI».

Fasade Crkve sv. Prokopija su jednostavne i njihova dekorativna obrada svedena je isključivo na pravilan ritam dviju zona polukružno završenih prozorskih otvora i slijepih arkadica kao nadvoja. Na fasadama crkve i zvonika, plastično i u štukaturi, izvedeni su dijelovi konstruktivne i dekorativne plastike (krovni vijenci, simsovi, lizene, lučno završeni prozorski otvori…). U kolorističkom tretmanu oni su kontrast osnovnom tonu fasade.

Crkva ima troja vrata i ukupno 23 prozora, od čega su na sjevernoj i južnoj strani po 7 (4 u donjoj i 3 u gornjoj zoni), na zapadnoj strani 7 (od čega su tri na apsidi crkve) i dva na zapadnoj fasadi crkve. Prozori su iste širine i završeni su polukružnim nadvojem. Visina gornjih prozora je manja (160 cm) od visine donjih. U gornjim zonama na sjevernoj i južnoj strani vidljiva su mjesta na kojima su se ranije nalazili prozorski otvori a koji su vjerovatno pri nekoj od intervencija zazidani. Prozorske niše sa unutrašnje strane oslikane su šablonskim vegetabilnim motivima u zagasito crvenoj, plavoj i bijeloj boji.

Zvonik Crkve sv. Prokopija ima kvadratnu osnovu dimenzija 3,70 x 3,70 metara. Prema vertikali može da se podijeli na tri cjeline od kojih je prva urađena od kamena pješčara i ima visinu kao i objekat crkve. Druga cjelina zvonika je omalterisana i dekorisana na sličan način kao i crkva. Imitacija rustike ostvarena je izvučenim horizontalnim fugama u produžno cementnom malteru. Prozorski otvori identični su prozorskim otvorima crkve. Treća cjelina predstavlja poligonalni tambur završen konstrukcijom kupole pokrivene bakarnim limom. Završni vijenac je malo širi i ojačan je sa strane nizom gusto poredanih konzola. Uz zvonik su naknadno dozidane dvije prostorije, sa svake strane po jedna, u kojima su se ranije prodavale svijeće.

Pod crkve je ukopan za 55 cm u odnosu na nivo terena na kome se nalazi ulaz u objekat i popločan je kamenim pločama u dvije boje – bijelom i crvenom.

Crkva je pokrivena četverostrešnim krovom sa crijepom kao krovnim pokrivačem.

Sa zapadne strane crkve nalazi se zgrada parohijskog doma. To je  jednospratna građevina u čijem prizemlju se nalazi trijem sa stubovima koji pridržavaju konstrukciju sprata. Jugozapadni i zapadni dio doma su novije gradnje i relativno dobro su očuvani. Stariji sjeverozapadni dio je oštećen tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine. Bio je izgrađen od ćerpiča sa jednostavnim fasadama. Međuspratna konstrukcija zgrade je bila drvena, a četverostrešni krov bio je pokriven crijepom.

Crkveno dvorište je ograđeno kamenim podzidom sa transparentnom željeznom ogradom i betonskim stubovima. Ulaz u kompleks je naglašen ulaznom kapijom i pristupnim betonskim stepeništem.

Pokretno nasljeđe

Zbirka ikona

Zbirka ikona u Crkvi sv. Prokopija u Visokom je jedna od najpoznatijih i najvećih zbirki ikona na prostoru Bosne i Hercegovine. Zbirka je nastala poklonima parohijana, ali i donošenjem ikona iz crkava u Sarajevu(5). Zbirka se sastoji od stotinjak ikona, međutim, veći broj se odnosi na ikone rađene u tehnici kaširanja papira na drvo. Dio zbirke čine rastavljeni dijelovi diptiha i triptiha.

Dok se visočka zbirka nalazila u Sarajevu, konzervator Anika Skovran izvršila je konzervatorsko-restauratorski zahvat na tri ikone: Bogorodica sa Hristom na prijestolu, Uspenje Bogorodice i Deizis. Danas su ove tri ikone izložene u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu. Ostale ikone su vraćene u crkvu u Visokom. Sve su u lošem stanju, nisu adekvatno pohranjene (smještene su na podu galerije crkve i na podu u prostoriji iznad proskomidija). Sve su prekrivene slojem prljavštine, tako da je na većini nemoguće prepoznati scenu ili lik svetitelja.

Među značajnijim ikonama visočke zbirke izdvajaju se sljedeće:

1. DEIZIS SA ARHANĐELIMA MIHAJLOM I GAVRILOM

Autor: Stanoje Popović iz Martinaca

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 62×45 cm

Vrijeme nastanka: polovina XVIII vijeka

Opis: Na blago udubljenoj dasci predstavljena je tipična barokizirana varijanta Deizisa u kojoj centralno mjesto zauzima Hrist predstavljen kao Car careva sa dekorativnom dvostrukom krunom na glavi. Na vrhu krune je mali krst. Lijevo i desno od krune dat je hristogram rađen crvenom bojom: ISHS. U jednoj ruci Hrist drži žezlo, a drugom blagosilja. Sjedi na prijestolu arhaičnog oblika. Sa Hristove desne strane stoji sv. arhanđel Mihajlo, a sa lijeve sv. arhanđel Gavrilo. Sa spoljne desne strane predstavljena je Bogorodica, a sa spoljne lijeve sv. Jovan. Oboje imaju dekorativnu krunu na glavi iznad koje se nalaze natpisi sa imenima svetitelja. Bogorodica u desnoj ruci drži svitak na kom piše: «Pomiluj stvorenje svoje Dobri. Kako ću pomilovati kad me razgnjeviše zlim djelima». Na svitku sv. Jovana nalazi se sljedeći natpis: «Ovo je onaj za koga ja rekoh: Čovjek koji zamnom dolazi ispred mene biješe». Likovi Bogorodice i sv. Jovana ne stoje na zemlji, nego lebde na prstima. Oreoli oko glava svetitelja predstavljeni su crvenom kružnicom. Gornja polovina ikone je pozlaćena. Scena je uokvirena drvenim tordiranim vijencem.

Ikonu je neophodno očistiti.

2. DEIZIS

Autor: nepoznati kritski majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 57,5×67 cm

Vrijeme nastanka: polovina XVII vijeka

Opis ikone: Hristos je predstavljen kako sjedi na prijestolju sačinjenom od dva šestorokrila serafima. Blagosilja sa obje ruke. Na krilu mu je jevanđelje sa ispisanim tekstom: «Ovce moje slušaju glas moj, a ja poznajem njih, i zamnom idu» (Jovan, 10, 27). Pod nogama mu je polulopta posuta zvjezdicama, a oko nje su dva široka tonski gradirana koncentrična luka. U njima su predstavljene antropomorfne stilizacije dana kao sunca (lijevo) i noći kao mjeseca (desno). Sa lijeve Hristove strane je predstavljena Bogorodica, a sa desne Jovan Preteča Krilati. Oreoli oko njihovih glava su ukrašeni puncom, a u Hristovom je ugraviran krst sa inicijalima. Hristov himation, krila Jovana i krila serafima su šrafirana zlatom. Bogorodičin maforion ukrašen je zlatnim zvjezdama, bordurama i biljnom ornamentikom (Rakić, 1998, 248).

Ikona se nalazi izložena u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu.

3. BOGORODICA SA HRISTOM NA PRIJESTOLU

Autor: Emanuil Kaliaki

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 91×61 cm

Vrijeme nastanka: polovina XVII  vijeka

Signatura: d.s. Emanuil Kaliaki

Opis: Gornja polovina ikone obojena je zlatnom, a donja tamnom bojom. Na ikoni je predstavljena Bogorodica sa Hristom na krilu. Hristos blagosilja desnom rukom. Njegov himation bogato je šrafiran zlatom, a Bogorodičin mafion je obrubljen zlatnom bordurom i resama. Stranice prijestola ukrašene su barokiziranim korintskim kapitelima sa glavama anđela. Na vrhu su postavljene venecijanske vaze. Duž donjeg ruba ikone stoji grčki natpis sa signaturom slikara u sredini. Molitva i imena ktitora su napisani sa lijeve i desne strane, ispod nogu prijestola (Rakić, 1998, 249).

Ikona se nalazi izložena u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu.

4. USPENJE BOGORODICE

Autor: nepoznati grčki majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 70×53 cm

Vrijeme nastanka: kraj XVII vijeka

Opis: Na ikoni su predstavljeni apostoli i jerarsi sa otvorenim jevanđeljima oko Bogorodičinog odra. Iza odra stoji Hristos sa personifikacijom Bogorodičine duše u naručju u vidu antičke Psihe(povijene bebe), okružen monohromno datim anđelima. U gornjem dijelu ikone naslikana je Bogorodica kao Oranta. U gornjim uglovima ikone nalazi se grčki natpis koji se odnosi na naziv predstavljene scene: «Uspenje i Vaznesenje Presvete Bogorodice».

Ikona je lijep primjer kasnog grčkog ikonopisa koji ne prima zapadne uticaje, već se vraća tradicijama kritskog slikarstva i vizantijskog shvatanja ikone (Rakić, 1998, 273-274).

Ikona se nalazi izložena u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu.

5. VASKRSENJE HRISTOVO SA PRAZNIČNIM SCENAMA

Autor: nepoznati ruski majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 32,5×30 cm

Vrijeme nastanka: XVIII vijek

Opis: U centralnom polju je predstavljeno vaskrsenje Hristovo u zapadnoj varijanti uzlijetanja iz groba, a ispod ove scene prikazana je starija istočna varijanta silaženja u Ad. Obje scene su okružene sa 16 malih scena koje se odnose na Hristov život ili su indirektno vezane za njega.

U gornjem horizontalnom polju su predstavljene sljedeće scene:

1. Sv. trojica kao gostoljublje Avramovo,
2. Rođenje Bogorodičino,
3. Otečestvo,
4. Vavedenje Bogorodice u hram,
5. Blagovijesti.

U donjem horizontalnom polju su predstavljene sljedeće scene:

1. Vaznesenje Hristovo,
2. Pokrov Bogorodičin,
3. Hristos se javlja apostolima,
4. Pronalaženje časnog krsta,
5. Uspenje Bogorodičino.

Lijevo od glavnih scena prikazane su sljedeće scene:

1. Rođenje Hristovo,
2. Krštenje Hristovo,
3. Ulazak u Jerusalim.

Desno od glavnih scena prikazane su sljedeće scene:

1. Sretenje Hristovo,
2. Preobraženje,
3. Raspeće.
4. MADONA SA HRISTOM

Autor: nepoznati venecijanski majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 60,5×45,5 cm

Vrijeme nastanka: polovina XV vijeka

Opis: Dopojasna Bogorodica sa Hristom u lijevoj ruci predstavljena je ispod gotičkog, plastičnog, prelomljenog luka koji je sa donje strane ukrašen polukružnim i trokutastim sedlastim lukovima. Između njih smješteni su stilizovani ljiljani. U gornjim uglovima ikone kružni medaljoni su dati plastično. U njima su prikazani arhanđel Gavrilo i Bogorodica u sceni Blagovijesti. Oreoli Bogorodice i Hrista su obrubljeni duplim kružnicama od punce između kojih su šesterolisni listići rađeni krupnijom puncom. Cijela površina zlatne pozadine pokrivena je graviranim zrakama svjetlosti koja se širi od glavnih likova. Sa lijeve i desne strane ikone nalazi se ukrasna traka oivičena kružnom puncom.

Ikona je prelomljena horizontalno po sredini.

7. SV. NIKOLA

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 43×36 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na ikoni je predstavljena dopojasna figura sv. Nikole u episkopskoj odjeći. Svetitelj blagosilja desnom rukom, a lijevom drži jevanđelje. Na glavi mu je mitra. Iznad desnog ramena predstavljen je Hristos sa jevanđeljem u rukama, a iznad lijevog Bogorodica sa omoforom.

Signatura na sredini ikone: Obraz svetogo Nikole.

8. SV. JEVANĐELIST MARKO

Autor: nepoznati grčki majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 36×30 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: U centralnom dijelu ikone, naspram plave podloge, predstavljen je sv. jevanđelist Marko u crvenoj haljini sa oker ogrtačem. Jevanđelist u lijevoj ruci drži svitak papira, a desnom piše jevanđelje. Oko njegove glave je pozlaćeni oreol. Sa lijeve strane prikazan je njegov atribut, krilati lav.

9. KRŠTENJE HRISTOVO

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: platno kaširano na dasku

Dimenzije: 26×17,5 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Scena prikazuje sv. Jovana Krstitelja i Hrista. Sa Hristove desne strane prikazana su dva anđela. U gornjem lijevom uglu prikazan je anđeo u lebdećem položaju, a u centralnom dijelu, iznad glavne scene, Sv. Duh u obliku goluba.

10. SV. GEORGIJE UBIJA AŽDAJU

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 39×28,5 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Krupna konjanička figura sv. Georgija ispunjava gotovo cijelu površinu ikone i djeluje nadmoćno pored malog zmaja. Svetitelj je predstavljen kako jednom rukom drži uzde propetog konja, a drugom koplje kojim probada zmaja. Odjeven je u odjeću rimskog vojnika. Dekorativni oklop i svetiteljeve čizme su pozlaćeni. Pored oreola je natpis sa imenom svetitelja. U pozadini, na kuli, predstvljeni su kralj, kraljica i princeza koja svetitelju baca ključeve.

11. BOGORODICA SA HRISTOM

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 31×18,5 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na udubljenoj slikanoj površini, čiji se lukovi u gornjem dijelu oblo završavaju, predstavljena je Bogorodica sa Hristom u naručju. Glava Bogorodice blago je nagnuta ustranu, prema djetetu. Hrist je predstavljen kako blagosilja desnom rukom. Oko njihovih glava su oreoli.

Napomena: ikona je centralni dio nekadašnjeg triptiha.

12. SV. PETKA I SV. DIMITRIJE

Autor: nepoznati grčki majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 24,5 x 18 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na blago udubljenoj slikanoj površini predstavljeni su sv. Petka sa desne i sv. Dimitrije sa lijeve strane. Gornja polovina ikone je pozlaćena. Svetiteljka je odjevena u monašku haljinu sa ogrtačem. U desnoj ruci drži krst. Sv. Dimitrije je predstavljen u odjeći rimskog vojnika sa kopljem u desnoj i krstom u lijevoj ruci. Dijelovi njegove odjeće su pozlaćeni. Iznad oreola je grčki natpis sa imenima svetitelja.

13. SV. NIKOLA

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: platno kaširano na dasku

Dimenzije: 24,5 x 18 cm

Vrijeme nastanka: XVIII-XIX vijek

Opis: Sv. Nikola je predstavljen u episkopskoj odjeći sa mitrom na glavi kako jednom rukom blagosilja, a drugom drži jevanđelje. Oko glave mu je oreol. Iznad desnog ramena predstavljen je Hrist kako prinosi jevanđelje, a iznad lijevog Bogorodica sa omoforom.

Napomena: bojeni sloj na desnoj strani ikone potpuno je oštećen. Manja oštećenja se primjećuju i na ostaloj površini.

14. SV. MITAR

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 41×30 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na udubljenoj slikanoj površini predstavljena je dopojasna figura svetitelja sa oreolom oko glave. Odjeven je u odijelo rimskog vojnika. U desnoj ruci drži krst. U gornjem dijelu ikone nalazi se natpis Sveti Dimitrije.

15. NERUKOTVORENI HRISTOV LIK NA PEŠKIRU, MANDILIUM

Autor: nepoznati domaći majstor

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 32×27 cm

Vrijeme nastanka: XVIII vijek

Opis: Na udubljenoj slikanoj površini predstavljen je Hristov lik na peškiru koji drže dva anđela. Figure anđela su izdužene i odjevene u crvene haljine. Hristov pogled uperen je u posmatrača. Oreol je naznačen crvenom linijom. Okvir ikone je pozlaćen i oivičen crvenom linijom. Na gornjem horizontalnom dijelu okvira crvenom bojom ispisan je oštećeni natpis: »NERUKOTVORENI OBRAZ HRISTOV», a iznad glava anđela hristogram ISHS. U donjem dijelu ikone nalazi se veoma nečitak natpis pisan crvenom bojom. Vjerovatno govori o autoru ili ktitoru ikone.

Ikona je prekrivena debelim slojem čađi i prašine, a mjestimično je bojeni sloj otpao.

16. JERUSALIM(6)

Autor: domaći (sarajevski?) slikar «R »(7)

Tehnika: tempera na platnu

Dimenzije: 154×99 cm

Vrijeme nastanka: 1795. godina

Opis: Scene na visočkom Jerusalimu rađene su na vertikalnom formatu, što je u Bosni i Hercegovini jedinstven slučaj. Kvadratična scena, grad «Jerusalim», postavljena je na sredinu platna. Ispod bedema grada, gotovo u sredini slike u ovalnoj kartuši nalazi se ćirilični zapis «A~ Kosta poklonioe ‘ivonosnome grobu godinu 1975». Iznad ove je  scena «Strašnog suda», a ispod Bogorodica i Hrist kao čovjek (Evo čovjeka). Analogno tome, preostali prostor sa lijeve strane dodijeljen je scenama Bogorodičinog života, a desni scenama iz Hristovog života. Na uskom prostoru ispod Bogorodice i Hrista u pet polja prikazani su događaji iz života Marije Egipćanke, te predstave sv. Đorđa i sv. Dimitrija. U ostatke prostora oko glavnih scena slikar je ubacio, bez nekog reda, razne događaje opisane u svetim knjigama.

Platno slike je potpuno iskorišćeno sa predstavom 87 kompozicija, sa oko 300 ljudskih figura, mnoštvom zgrada, pejzaža, figura životinja i raznih prirodnih pojava. Među predstavama se posebno ističe predstava grada Jafe. Iznad svake naslikane scene stoji njen naziv. U imenovanju scena slikar je koristio onovremeni jezik sarajevske čaršije sa mješavinom crkvenoslovenskog i makedonskog jezika (Mazalić, 1962, 97-112).

17. JERUSALIM

Autor: nepoznati domaći slikar

Tehnika: tempera na platnu

Dimenzije: 156×115 cm

Vrijeme nastanka: XVIII-XIX vijek

Opis: Slika je horizontalnog formata. Uobičajena kompozicija Jerusalima predstavljena je u centralnom dijelu. Desno od centralne kompozicije predstavljena je Bogorodica Umiljenija, a lijevo Hrist koji blagosilja jednom rukom, a u drugoj drži jevanđelje. Ostali prostor ispunjen je raznim scenama i svetiteljima. Međutim, zbog velikih oštećenja (slika je na pet mjesta poderana) i prljavštine, većinu tih scena je nemoguće opisati.

Neophodno je izvršiti konzervatorski zahvat na slici.

18. SV. LUKA

Autor: nepoznati domaći slikar

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 80×41 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na polukružnom komadu daske, u centralnom dijelu, u zapadnom ikonografskom maniru, predstavljen je sv. Luka u sjedećem položaju sa oreolom oko glave. Svetitelj je odjeven u bijelu haljinu. Ogrnut je plavim ogrtačem. U desnoj ruci drži pero, a u lijevoj svoje jevanđelje. Pogled mu je usmjeren prema nebu.  Pored njega je naslikan njegov atribut vol, a iza njega, u drugom planu slike, slikarski štafelaj na kom je slika Bogorodice sa malim Hristom. Iznad ramena nalazi se natpis: Sv. Sluga Luka.

Ova slika je dio nekog starijeg ikonostasa.

19. SV. MARKO

Autor: nepoznati domaći slikar

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 80×41 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na polukružnom komadu daske, u centralnom dijelu, u zapadnom ikonografskom maniru, predstavljen je sv. Marko u sjedećem položaju sa oreolom oko glave. Svetitelj je odjeven u bijelu haljinu. Ogrnut je crvenim ogrtačem. U desnoj ruci drži pero, a u lijevoj svoje jevanđelje. Pogled mu je usmjeren prema nebu. Pored njega je naslikan njegov atribut lav. Iznad ramena nalazi se natpis: Sv. Sluga Marko.

Ova slika je dio nekog starijeg ikonostasa.

20. SV. JOVAN

Autor: nepoznati domaći slikar

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 80×41 cm

Vrijeme nastanka: XIX vijek

Opis: Na polukružnom komadu daske, u centralnom dijelu, u zapadnom ikonografskom maniru, predstavljen je sv. Jovan u sjedećem položaju sa oreolom oko glave. Svetitelj je predstavljen kao stariji, sijed čovjek. Odjeven je u bijelu haljinu. Ogrnut je crvenim ogrtačem. U desnoj ruci drži pero i svoje jevanđelje. Pored njega je naslikan njegov atribut orao. Iznad ramena nalazi se natpis: Sv. Sluga Jovan.

Ova slika je dio nekog starijeg ikonostasa.

21. SV. MATIJA

Autor: nepoznati domaći slikar

Tehnika: tempera na dasci

Dimenzije: 80×41 cm

Opis: Na polukružnom komadu daske, u centralnom dijelu, u zapadnom ikonografskom maniru, predstavljen je sv. Matija u sjedećem položaju sa oreolom oko glave. Svetitelj je predstavljen kao stariji, sijed čovjek. Odjeven je u blijedocrvenu haljinu. Ogrnut je zelenim ogrtačem. U desnoj ruci drži pero, a u lijevoj svoje jevanđelje. Pogled mu je usmjeren prema nebu. Pored njega je naslikan njegov atribut- krilati lik sličan anđelu. Iznad ramena nalazi se natpis: Sv. Sluga Matija.

Ova slika je dio nekog starijeg ikonostasa.

Biblioteka i arhiv crkve smješteni su u prostoriju iznad đakonikona. Biblioteka broji dvjestotinjak različitih, uglavnom teoloških izdanja kakva su oktoisi, praznični mineji, službenici i sl., ali i neka djela vezana za istoriju, te razna časopisna izdanja. Najstarija matična knjiga potiče iz 1880. godine.

Arhivska građa crkve, nesređena, djelomično se čuva u crkvi. Dio građe je odnesen kod sveštenika Miroslava Vujčića u Kakanj.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Crkva sv. Prokopija u Visokom u Regulacionom planu Opštine Visoko evidentirana je kao nepokretni spomenik kulture. Kategorisana je kao spomenik I kategorije.

Na sjednici održanoj 2000. godine Komisija je donijela odluku o stavljanju Crkve sv. Prokopija u Visokom na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 761.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu su u nekoliko navrata izvršeni radovi tehničkog održavanja. Prije rata 1992-1995. godine u BiH crkva je obnovljena 1978. godine, kada su izvršeni radovi na fasadama i krovnom pokrivaču objekta. Radovi su vršeni bez nadzora službe zaštite i tom prilikom je na fasadama upotrijebljena akrilna boja, čiji su tragovi i danas vidljivi, posebno na donjim zonama zidova.

Uz finansijsku pomoć Grčke pravoslavne crkve 1998. godine izvršeno je saniranje dijela oštećenja na fasadama, krovu i enterijeru crkve nastalih tokom rata 1992-1995.godine, bez odobrenog projekta i nadzora službe zaštite.

Tokom 2001. godine konzervator Anika Skovran izvršila je konzervatorsko – restauratorski zahvat na sljedećim trima ikonama: Bogorodica sa Hristom na prijestolu, Uspenje Bogorodice i Deizis.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat crkve sv. Prokopija u Visokom je u dobrom građevinskom stanju. Ovo se odnosi na kvalitet zidova i krovne konstrukcije. Na crkvi je 1998. godine, uz finansijsku pomoć Grčke pravoslavne crkve, saniran dio oštećenja nastao tokom rata 1992-1995. godine. Tom prilikom je urađena nova fasada, opravljen krov, popravljeni oluci i zastakljeni otvori. Zbog toga što ne postoji projekat sanacije i zbog kratkoće rokova u kojima se morala izvršiti sanacija pomenutog objekta, kao i zbog vrlo lošeg kvaliteta izvedenih radova, na objektu se pojavio niz oštećenja.

Krov:

–          krovna konstrukcija je ispravna s tim da su vidljiva oštećenja krovnog pokrivača na istočnoj strani objekta,

–          cjelokupan sistem za odvod vode sa krova je neispravan. To je prouzrokovalo oštećenje na fasadi objekta sa sjeverne strane.

Fasade:

Na fasadama objekta došlo je do oštećenja maltera usljed:

–          nekvalitetne pripreme podloge,

–          nekvalitetnog sastava maltera i

–          nepovoljnih vremenskih uslova prilikom njegovog nanošenja.

U donjim zonama zida primjetni su tragovi ranije fasade u roza boji koja je urađena kombinacijom cementnog maltera i akrilnih boja i na koju je bez prethodnog čišćenja nanesen sloj novog maltera.

Donje zone fasade ugrožene su usljed odbijanja oborinske vode, koja pada sa krova crkve i odbija se na zid crkve, kao i zbog prodora kapilarne vlage iz zemlje. Ova oštećenja vidljiva su cijelom dužinom objekta, a najviše na sjevernoj i južnoj strani. Sa zapadne strane su, takođe, vidljiva oštećenja maltera prouzrokovana vlagom.

Na zapadnoj strani objekta je aktivno klizište koje ugrožava graditeljsku cjelinu. Kretanje zemljišta je stvorilo i pukotine na objektu.

Enterijer:

Na nekoliko mjesta u enterijeru crkve došlo je do oštećenja stropa, tačnije maltera, usljed prodora vode kroz oštećenja na krovnoj konstrukciji. Najveće oštećenje nalazi se u dijelu iznad stepeništa koje vodi na galeriju, gdje je otpalo oko 4 m2 maltera.

Freske su prekrivene slojem prljavštine, što otežava njihovu vidljivost, a neke od fresaka na zapadnom zidu crkve su većim dijelom prekrivene solju.

Parohijski dom:

Dio zgrade parohijskog doma teško je oštećen u ratu 1992-1995. godine. Tom prilikom je stradala krovna konstrukcija. Usljed prodora oborinske vode, unutrašnjost objekta dalje propada, što je izazvalo rušenje zapadnog zida i međuspratne konstrukcije. Pošto je objekat od ćerpiča, velika je vjerovatnoća da će se usljed neodržavanja objekat potpuno srušiti.

Pokretno nasljeđe

Ikone iz Crkve sv. Prokopija su u veoma lošem stanju. Nisu adekvatno pohranjene (smještene su na podu galerije crkve i na podu u prostoriji iznad proskomidija). Prekrivene su slojem prljavštine, tako da je na većini nemoguće prepoznati scenu ili lik svetitelja.

Tri ikone (Bogorodica sa Hristom na prijestolu, Uspenje Bogorodice i Deizis) nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova, izložene su u Muzeju Srpske pravoslavne crkve u Sarajevu.

III  – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

1. Vremensko određenje
2. Istorijska vrijednost
3. Umjetnička i estetska vrijednost
4. I.  Kvalitet obrade,
5. VI.  Vrijednost konstrukcije.
6. Čitljivost
7. II.  Svjedočanstvo o istorijskim mijenama,
8. IV.  Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.
9. Simbolička vrijednost
10. I.  Ontološka vrijednost,
11. II.  Sakralna vrijednost,
12. III.  Tradicionalna vrijednost,
13. IV.  Vezanost za rituale ili obrede,
14. V.načaj za identitet grupe ljudi.
15. Ambijentalna vrijednost
16. II. Značenje u strukturi i slici grada,
17. III.   Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

Sastavni dio ove odluke su:

–          kopija katastarskog plana

–          z.k. izvod,  posjedovni list

–          foto-dokumentacija

–          situacija

Korišćena literatura:

U toku vođenja postupka proglašenja Crkve sv. Prokopija u Visokom nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je sljedeća literatura:

1928. Filipović, Milenko, Visočka nahija, Naselja i poreklo stanovništva, Srpska kraljevska akademija nauka i umetnosti, Beograd, 1928.

1962. Mazalić, Đoko, Jedno ranije djelo slikara «R» – evidencija i konzervacija, Naše starine, 1962, 97-112.

1972. Papić, Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austrougarske okupacije (1878-1918), “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1972.

1972. Papić, Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini (1918-1941), “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1972.

1982. Grupa autora, Osnovna škola u Visokom 1881/82-1981/82, prilozi za monografiju OŠ «Ognjen Prica», OŠ «Ognjen Prica», Visoko, 1982.

1998. Šahinović, Nataša, Crkva sv. Prokopija u Visokom – analiza stanja nakon rata 1992-1995. godine u Bosni i Hercegovini, Regulacioni plan Opštine Visoko, 1998.

1999. Rakić, Svetlana, Ikone Bosne i Hercegovine (16-19. vijek), Beograd, 1998.

1998. Hall, James, Rječnik tema i simbola u umjetnosti. Zagreb, 1998.

2002. Ševo, Ljiljana, Crkva sv. Prokopija u Visokom, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka, 2002.

(1) Ovaj krovni pokrivač češće se koristi kod crkava nego kod kuća jer je njegova izrada veoma skupa. Klis je daska od hrastovine, borovine ili nekog drugog drveta dimenzija približno 0,75×0,15×0,07 metara. Klis se teše od same srčike drveta. Na jednom kraju se zašilji ili u ugao ili u polukrug.

(2) U narodnom žargonu ecclesia – klisa – toponim za mjesto ili lokaciju gdje je u prošlosti bila izgrađena crkva – naziv koji je ostao u memoriji lokalnog stanovništva čak i onda kada je objekat s vremenom nestao.

(3) Porodica Kršić vodi porijeklo od porodice Balšići iz Hercegovine, čiji se predak doselio u Sarajevo prije 1889. godine. Predak je bio zaposlen kod trgovca Krše po kome je cijela porodica dobila prezime. Kršići slave Sv. Nikolu (Filipović, 1928, 456).

(4) Npr. Despića kuća.

(5) S obzirom na to da je Srpska pravoslavna crkva u Sarajevu bila bogata, prilikom gradnje i osveštavanja crkava po manjim mjestima u Bosni i Hercegovini darovala im je ikone i ostale predmete neophodne za obavljanje službe.

(6) Predstave Jerusalima čine brojnu grupu popularnih ikona sa prizorima vezanim za sveta mjesta Palestine, koja su hodočasnici donosili kao uspomenu na svoj boravak. Tokom XVIII i XIX vijeka pripadnici novog građanskog staleža, mahom zanatlije i trgovci, odlazili su iz Sarajeva i drugih gradova Bosne i Hercegovine da se pridruže brojnim poklonicima Hristovom grobu u Jerusalimu, nakon čega su sticali titulu hadžije. Sa ovih putovanja donosili su ogromna platna sa predstavama svetog grada i mnoštvo minijaturnih portreta i scena iz Starog i Novog zavjeta. Ovakva platna poklanjana su crkvama gdje su stavljana na zidove u zamjenu za staru i skupu tehniku oslikavanja freskama. Jerusalimi pripadaju svijetu folklorne umjetnosti i veoma slikovito iskazuju duh pravoslavne pobožnosti (Rakić, 1998, 296-297).

(7) Slikar «R» poznat je u stručnoj literaturi pod tim nazivom zato što je od cijelog imena sačuvano samo posljednje slovo «r» (Mazalić, 1962, 97).

 

 

 

 

 

 

 

 

• Čestitka za Božić i Novu godinu!
• Arheološko područje – Prahistorijsko naselje na lokalitetu Okolište u naseljima Okolište i Radinovići

Categories: spomenici