Arheološko područje Mili 

 

32423Arheološko područje Mili – Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Arnautovići, općina Visoko, proglašeno nacionalnim spomenikom Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (broj Odluke: 06-6-894/03-3 od 02.07.2003. godine)
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na 46. Sjednici, održanoj od 8-11.09.2009. godine donijela Odluku o izmjenama Odluke o proglašenju Arehološkog područja Mile -Krunidbena i grobna crkva bosanskih kraljeva, Arnautovići, općina Visoko, nacionalnim spomenikom BiH u naslovu i u cijelom tekstu odluke riječ „Mile“ zamjenjuje riječju „Mili“.
Selo Arnautovići (naziv je dobilo u 17. ili 18. stoljeću) – srednjovjekovni Mili- smješteno je u Visočkom polju, na desnoj obali rijeke Bosne, blizu ušća rječice Gorušice. Okruženo je visokim nasipom željezničke pruge, cestom i koritom rijeke Bosne. Oko 2 km je udaljeno od stare varoši Podvisokog, a još bliže su Biskupići i Moštre, poznati politički i kulturni centri srednjovjekovne Bosne. Prema sjeveru je vodio put za poznata historijska i kulturna srednjovjekovna mjesta Sutjesku i Bobovac, a prema jugu za Podvisoki, Milodraž i Fojnicu. Lokalitet na kojem se nalaze ostaci crkve zove se Zidine ili Crkvina, nalazi se uz sjeverni rub sela.
Sastoji se od četiri graditeljske cjeline:
a) Najstariji zid u jugoistočnom uglu naosa velike crkve iz antičkog odnosno kasnoantičkog perioda.
b) Romanička crkva podignuta iznad najstarijeg objekta.
c) Starija gotička crkva koja se naslanjala na apsidu romaničke crkve.
d) Mlađa ili velika gotička crkva.
Prvi put se spominju u povelji Bele IV iz 1244. godine kao posjed Bosanske biskupije (“in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani” tj. u Melu kod Crkve sv. Kuzme i Damjana) (Anđelić, 1979, 232-233).
U XIV stoljeću u Milima je bilo bansko sjedište i centar državnog života. Bosanski vladari ban Stjepan II Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I Kotromanić izdavali su povelje u Milama.
Kao snažan politički i kultni centar (u obližnjim Moštrama nalazilo se sjedište bosanskih krstjana), uz idealan geografski položaj, Mile postaju i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva. Mili su jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori. Staro i veliko groblje zajedno sa grobovima Stjepana II i Tvrtka I, potencirali su značaj Mili kao centra posmrtnog kulta. Nakon osnivanja prvog franjevačkog samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine, postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).
Na današnji izgled područja poseban utjecaj imala je gradnja željezničke pruge 1947. godine. Tom prilikom ruševine su grubo poravnate i na njima podignute barake za smještaj omladinskih radnih brigada. Izgrađena je i uskotračna željeznička pruga, kasnije pretvorena u cestu, kojom je područje zajedno sa crkvom presječeno na dva dijela. Uz put su građeni privatni stambeni objekti, od kojih se jedan nalazi neposredno uz lokalitet.
Istraživani dio lokaliteta Mili (u pisanim izvorima: Mile, Sv. Nikola, Visoko, Mileševo) smješten je na području nekadašnjeg bogatog neolitskog naselja koje je datirano u period od oko 2600-2400.godine p.n.e.
Istraživanja na lokalitetu su započela 1909-1910. godine pod nadzorom Krala Patsha,kustosa Zemaljskog muzeja BiH                          23

Godine 1967. Zavičajni muzej u Visokom je obavio manje sondažno istraživanje koje je dalo vrijedne arheološke nalaze, a koji su inicirali sistematska reviziona arheološka istraživanja 1976. i 1977. godine, pod rukovodstvom Pavla Anđelića.
Tokom 1978. godine ispitani su oštećeni zidovi zapadne fasade starije crkve, a 1977. i 1979. godine izvedeni su konzervatorski radovi. U saradnji Zavičajnog muzeja i Zavoda za zaštitu nacionalnih spomenika SRBiH izvedena su reviziona iskopavanja uz lokalitet, gdje su otkriveni grobovi u više nivoa, različitih smjerova ukopavanja.
Godine 1999., pod rukovodstvom Zavoda za zaštitu kulturno–historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, počeli su konzervatorsko-restauratorski radovi, prema projektu ”Zaštita arheološkog lokaliteta Arnautovići –Mile”. Projekat je predviđao tri faze, od kojih je implementirana samo prva, a odnosi se na sanaciju dijela oštećenih zidova, do radova koji slijede nakon izmještanja postojećeg puta.
Tokom 2008. i 2009. godine u saradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika FBiH izrađen je projekat „Konzervacija arheološkog lokaliteta Mili u Visokom“. Radovi su trajali od juna 2010. do decembra 2011. godine pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika FBiH.
U cilju kvalitetnije prezentacije spomenika, augusta 2015. godine Općina Visoko, u saradnji sa Zavičajnim muzejom, na osnovu pozitivnog stručnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika FBiH, finansirala je radove na projektu iluminacije i konzervacije lokaliteta. Intervencije na iluminaciji poboljšale su kvalitet prezentacije konkretnih pojedinačnih arheoloških i arhitektonskih ne ugrožavajući strukturu zidanih konstrukcija. Konzervatorskom intervencijom sanirano je oštećenje krune zidova, vraćanjem postojećeg kamenog materijala koji se odvojio od ležišta.