Dan bijelog štapa – 15. oktobar 2021. – Međunarodni dan slijepih

Nova akvizicija Zavičajnog muzeja – Visoko: Pisaća (kucaća) mašina za Braillevo pismo

Međunarodni dan bijelog štapa, 15. oktobar, u svijetu se obilježava s ciljem podizanja svijesti društvenih zajednica o potrebama slijepih i slabovidnih osoba, kao i obavezama zajednice prema njima. Otežane mogućnosti zapošljavanja, prisutnost diskriminacije i stigmatizacije, nedostatak ili nemogućnost nabavke asistivnih pomagala su samo neki od problema s kojim se slijepe osobe suočavaju i iz kojih proizilazi njihov nezadovoljavajući položaj u društvu. Bijeli štap je, prije svega, pomagalo koje slijepim osobama omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu i ujedno zaštitni znak slijepih osoba u svijetu.[1]

Povodom 15. oktobra – Međunarodnog dana slijepih, koji se obilježava pod nazivom Dan bijelog štapa, Zavičajni muzej – Visoko predstavlja interesantnu akviziciju: pisaća mašina na Braillevom pismu. Mašina je namijenjena slijepim osobama, prvenstveno u korespondenciji taktilno-pisane riječi na Braillevom pismu. Pisaća mašina za Braillevo pismo predstavlja jedno od osnovnih sredstava u obrazovnom procesu mlađe populacije slijepih osoba.Njen poseban značaj ogleda se u individualnom angažmanu slijepih u intelektualnoj sferi društva putem „taktilnog znaka“, što je jednako pisanoj riječi.

Slika 1. Pisaća (kucaća) mašina za Braillevo pismo, njemačke je marke Erika. Pisaće mašine za slijepe ovog tipa nastale su 1939. godine i predstavljaju napredniju verziju od prvobitno osmišljenih iz 1808, 1841. i 1847. godine. Mašina za Braillevo pismo iz Zavičajnog muzeja – Visoko poklon je Elmedina Jusića.

Pisaća (kucaća) mašina za Braillevo pismo dimenzija je 43 x 28 x 10 cm i njemačke je marke Erika. Sastoji s od metalnog postolja, kucaćeg mehanizma, drvenih tipki, naslona za papir i gumene platforme. Metalno postolje i mehanizam su povezani sa sedam šipki obloženih drvenim tipkama koje pokreću mehanizam za otisak ispupčenih tačkastih znakova Braillevog pisma na papiru. Aluminijska ogradica je naslonjač za papir, rasklopiva je i neovisna od mašine. Sastavni dio mašine je gumena platforma koja omogućava statičnost mašine prilikom kucanja na stolnoj podlozi. Komplet je pohranjen u originalnom koferu s dekorativnim kariranim dezenom u pretežno crvenoj boji, kojeg krasi metalna sjajna toka za kopčanje.

Slika 2. Originalna kofer-torba kucaće mašine za Braillevo pismo s metalnom kopčom (otpalom). (ZMV, Ul.k.br. 2/2021)

Prva pisaća mašina za slijepe osmišljena je 1808. godine. Louis Braille, izumitelj pisma za slijepe po kojem je pismo dobilo naziv (1834), revidirao ga je 1837. godine kada je štampana i prva knjiga u svijetu na Braillevom pismu:Historija Francuske u tri toma. Kako bi omogućio i svojim učenicima da aktivno čitaju i pišu kod svojih kuća, izumio je „raphigraphy“ sistem velikih slova sastavljenih od ispupčenih tačaka. Nedugo poslije, 1841. njegov slijepi učenik Pierre Foucault izumio je mašinu „piston board“, a 1847. „keyboard printer“. Ipak, u proizvodnji su se pojavile tek 1870. godine. Pisaću mašinu za Braillevo pismo kakvu imamo prilike danas susresti osmislio je David Abraham 1939. godine u Perkins School for the Blind, USA. Verzija mašine za slijepe koja uključuje i taster za brisanje pojavila se 2008. godine. Danas postoje brojni tipovi ručnih mašina za kucanje/štampanje, različitih proizvođača i serija, međutim, savremena elektronska tehnologija omogućava olakšani rad slijepim i slabovidnim osobama putem raznovrsnih zvučnih i digitalnih asistivnih pomagala na tržištu, poput štampača taktilnih slika, softverskih programa za skeniranje, prevođenje u Braillevo pismo, zvučni zapis/čitanje, govor ili softver za uvećanje ekrana.[2]

Novu akviziciju poklonio je Elmedin Jusić[3], iz Visokog s namjerom da se u fundusu Zavičajnog muzeja formira kolekcija starih predmeta i pomagala za slijepa i slabovidna lica, od kojih će Štampaća mašina za Braillevo pismo biti prva u nizu. Prema riječima darovaoca E. Jusića, slijepe osobe danas imaju pribor i pomagala kreirana pomoću savremene tehnologije, digitalnih aparata i aplikacija, ali je izuzetno dugotrajan bio proces njihovog usavršavanja. Stari predmeti bude sjećanja i pričaju „svoju“ priču, pa tako i ova mašina koja ne samo da ima praktičnu vrijednost, nego i simboličnu, a ukazuje na osobe koje zbog svojih tjelesnih nedostataka žive i rade u tišini.

„Štampaća mašina za Braillevo pismo, njemačke marke Erika, je vlastita mašina koju sam kupio s ocem za potrebe školovanja i učenja pisanja Braillevog pisma. Zbog velikog broja učenika i nedovoljnog broja mašina za potrebe učenja (učenika u školi) otac je uložio veliku svotu novca za ovu mašinu, tadašnjih milion i sto pedeset hiljada dinara, što je za rudarsku porodicu bila izuzetno visoka svota. 1980. godine je kupljena. Mašina mi je pomogla da zaradim svoju prvu platu (što je olovka za slijepu osobu), jer preko nje pišemo i komuniciramo s drugim ljudima. U znak sjećanja budućim generacijama poklanjam ovu mašinu kao eksponat Muzeju, kako bi potakla obrazovanje i vrijednost slijepih osoba i očuvala dosadašnje rezultate slijepih na Braillevom pismu.“ – riječi su darovaoca Elmedina Jusića.[4]

….

Potaknut interesantnom akvizicijom, starom štampačom mašinom na Braillevom pismu, koja je prije svega dotrajala zbog višedecenijske upotrebe, Zavičajni muzej prepoznao je vrijednost poklona koji upućuje na njenog korisnika – slijepu osobu. Slijepe i slabovidne osobe su integralni dio društva naše lokalne zajednice, a Udruženje slijepih Visokog „USV“ među svojim članovima okuplja mlađu i stariju populaciju osoba s oštećenim vidom.

S tim u vezi, Zavičajni muzej Visoko je u proteklom periodu poduzeo određene korake u inkluziji slijepih i slabovidnih osoba u kulturna dešavanja i ostvario saradnju s Balkan Museum Access Group (BMAG) / Balkanskom mrežom za pristupačnost muzeja na projektu Making Balkans Museums More Accessible to Persons With Disabilities, kao partnerska insitucija.

Projekat Making Balkans Museums More Accessible to Persons With Disabilitiesse temelji na unapređenju pristupačnosti i inkluzivnih sadržaja muzeja kroz izradu studije pristupačnosti i kreiranje inkluzivnih sadržaja, edukaciji muzejskih uposlenika i jačanju kapaciteta ustanove u kreiranju interpretativnih alata. Projektom se razvija i potiče program socijalnog poduzetništva u okviru tradicionalnog zanatstva i potiče saradnja s lokalnim udruženjima.

Navedene aktivnosti biće realizovane u saradnji s muzejima i organizacijama/udruženjima Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, a projektom će rukovoditi međunarodni tim sačinjen od eksperata i profesionalaca u kulturi, članova Balkanske muzejske mreže za pristupačnost u muzejima.

Habiba Efendira-Čehić, viši kustos, voditelj radnog tima BMAG projekta za Zavičajni muzej Visoko.

[1]Više vidjeti na web stranici Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, http://mcp.gov.ba/publication/read/medunarodni-dan-bijelog-stapa?pageId=97&lang=bs (pristupljeno 13. 10. 2021).

[2]Više vidjeti na web stranici Gloria Ferrari – asistivne tehnologije za slobodu izražavanja, „Razvoj pisaće mašine za slepe osobe –Brajeve mašine“, 24. 8. 2013. (https://www.gloria-ferrari.com/o-asistivnim-tehnologijama-pomagalima/pojmovi/93-pisaca-masina-za-slepe-brajeva-masina, pristupljeno 13. 10. 2021)

[3]Elmedin, sin Latifa, Jusić rođen je 1972. u Visokom i nastanjen u naselju Seoča, Visoko. Osnovnu školu završio je u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo; srednju, smijer telefonskog operatera, u Sarajevu. Čita i piše na Braillevom pismu. Dugogodišnji je član Udruženja slijepih Visokog, a od 2019. godine obnaša dužnost predsjednika Udruženja. Zaposlen je kao telefonski operater Gradske uprave Visoko. U okviru inkluzije slijepih i slabovidnih lica u kulturna dešavanja Zavičajnog muzeja – Visoko sarađivao je na izložbi„Portret dame: Marica Vojnović, Visočanka“ (2020), kada je realizirao prilagodbu teksta legendi uz taktilne fotografije izložbe i prilagodbu teksta kataloga izložbe na audio zapisu za slijepa i slabovidna lica.Član je Udruženja slijepih Visoko i aktivista Saveza slijepih na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona.

[4]Kazivanje od 29. 1. 2021.,obrazac za poklon br. 03-13-01/21, Zavičajni muzej Visoko; intervju od 14. 10. 2021., Gradska Uprava Visoko. Zabilježila: H. Efendira-Čehić.

Categories: Novosti